Pet lijekova protiv necistoce
U ovim stihovima Bog Svemocni nije samo izrazio odlicno ucenje kako steci kvalitet cistoce nego je dao covjeku 5 lijekova protiv necistoce. Oni su da sprijece oci da gledaju u zabranjeno; da sprijece usi da slusaju njihove glasove i opise njihovog dobrog izgleda; da izbjegavaju situacije koje bi mogle podstaci na ovaj grijeh i da se kontrolisu tokom perioda celibata kroz post, dijetu itd.
Mi mozemo sa pouzdanjem tvrditi da je ovo odlicno ucenje sa svim svojim sredstvima, kako je izneseno u Svetom Kuranu, osobito za Islam.
Treba imati na umu da prirodno stanje covjeka, koje je izvor njegovih strasti, je takvo da se od njega ne moze odvojiti bez kompletne promjene u sebi, tako da ce njegove strasti neminovno da rastu, ili drugim rijecima dovesti do rizika kada su suocene sa prilikom i situacijom za izvrsenje ovog grijeha. Zbog toga Bog Svemocni nije rekao da mi mozemo slobodno zuriti u zabranjene zene, da mozemo imati u vidu njihovu ljepotu i primjecivati njihove pokrete, ples itd, vec da bismo trebali raditi cistim pogledom. Isto tako nam nije receno da slusamo pjevanje ovih zena, da izlozimo uho pricama o njihovoj ljepoti, vec da bi to trebali raditi sa cistom namjerom. Striktno nam je naredeno da ne gledamo njihovu ljepotu, sa cistom namjerom ili drugacije, da ne slusamo muzikalne glasove, ili opise njihovog dobrog izgleda bilo sa cistom namjerom ili drugacije. Naredeno nam je da se suzdrzimo od svega ovoga kao sto se suzdrzavamo od strvina, tako da ne pokleknemo. Skoro je sigurno da bi nasi slobodni pogledi izazvali da nekada pokleknemo. Kako Bog Svemocni zeli da nase oci, nasa srca. Svi nasi udovi i organi ostanu u stanju cistoce, on nas je snadbio ovim odlicnim ucenjom. Nema sumnje da nesuzdrzani pogledi postaju izvor opasnosti. Ako postavimo mekani hljeb ispred gladnog psa, bice uzaludno nadati se da ga pas nece primjetiti. Bog Svemocni je zelio da ljudske sposobnosti nemaju nikakve prilike za tajno funkcionisanje i da ne budu na bilo koji nacin suprostavljene bilo cemu sto moze izazvati opasne leznje.
Ova filozofija je osnovna islamskih pravila koja se odnose na nosenje feredze. Bozja knjiga ne tezi tome da se zene cuvaju u izolaciji kao zatvorenici. Ovo je shvatanje onih koji nisu upoznati sa pravim postakama Islamskih puteva. Svrha ovog pravila je da sprijeci ljude i zene da dozvole svojim ocima da slobodno lutaju i od ispoljavanja ljepote i dobrog izgleda, posto je to za dobro i ljudi i zena. Treba zapamtiti, da je ogranicenje necijeg pogleda i usmjerenje samo prema onome sto je dozvoljeno opisano na Arapskom sa izrazom ghade basar, sto je izraz koji je koristen u Svetom Kuranu u ovom smislu. Ne prilici poboznom covjeku koji zeli da ocuva svoje srce cistim da dize svoje oci slobodno u svakom smjeru kao zivotinja. Neophodno je da takav covjek njeguje naviku za ghade basar u svom drustvenom zivotu. Ovo je blagosloven obicaj kroz koji se njegovi prirodni nagoni pretvaraju u visoke moralne kvalitete bez uticaja na njegove drustvene ptorebe. Ovo je kvalitet koji se zove cistoca u Islamu.
Drugi kvalitet u smislu odbacivanja zla je poznat kao postenje ili integritet, to je da tako kazem, netrpeljivost prema cinjenu stete drugom bicu time sto bi se uzela njegova imovina na necastan ili nezakonit nacin. Integritet je jedno od prirodnih stanja covjeka. Zbog toga novorodence, koje slijedi prirodni nagon i koji jos nije razvio ni jedan los obicaj, toliko ne voli bilo sta sto pripada drugome da tesko pristaje unajmljenu dojilju. Ono je prirodno nesklono da g doji zena koja nije njegova majka. Ako dojilja nije dovedena dok je dijete vrlo malo i jos nije razvilo svijest vrlo je tesko za dojilju da doji takvo dijete. Ova nesklonost ponekad izazove veliku patnju dijeteta i u ekstremnim slucajevima ga dovede na ivicu smrti. Sta je tajna ove nesklonosti ? To je da dijete prirodno ne voli da ostavi svoju majku i da se okrene necemu sto pripada drugome. Kada duboko razmislimo o ovom obicaju novorodenceta postaje jasno da je ovaj obicaj korijen postenja i integriteta. Niko ne moze dobiti zaslugu za ovaj kvalitet ako njegovo srce ne postane ispunjeno nesvidanjem i mrznjom za imovinu drugog kao u slucaju novorodenceta. Ali novorodence ne provodi ovaj obicaj uvijek u odgovarajucoj prilici i zbog toga izaziva za sebe veliku patnju. Ovaj obicaj je samo prirodno stanje koje ono nesvjesno ispoljava; zato to nije moralni kvalitet, iako je to osnova moralnog kvalitetnog integriteta. Kao sto novorodence ne moze biti opisano kao religiozno i vrijedno povjerenja zbog ovoga obicaja, tako se ni osoba koja ne provodi ovaj obicaj u odgovarajucoj prilici ne moze smatrati da posjeduje ovaj moralni kvalitet. Vrlo je tesko postati osoba vrijedna povjerenja i osoba od integriteta. Ukoliko se osoba ne pridrzava svih aspekata integriteta ne moze se smatrati istinski vrijednom povjerenja ili postenom. U ovom smislu nas je Bog Svemocni uputio na razlicite aspekte integriteta u slijedecim stihovima :
Ako bi bila izmedu vas neka osoba sa imovinom koja je siroce ili maloljetnik i ako je ta osoba uhvacena da traci svoju imovinu zbog nedostatka razuma, trebale preuzeti nadzor nad njegovom imovinom kao staratelj i ne trebate mu je predati ukoliko cijeli sistem trgovine i drustvene sigurnosti zavisi od odgovarajuce brige o imovini. Od prihoda od te imovine trebate obezbijediti za njegovo izdrzavanje i trebate ga uciti tako da bi to pomoglo da razvije svoj razum i razumijevanje, dati mu odgovarajusi trening tako da ne ostane neobrazovan i neiskusan. Ako je on sin trgovaca treba mu pokazati puteve poslovanja i trgovine, a ako je njegov otac bio druge profesije ili zanimanja treba ga obuciti za neko pogodno zanimanje. Provjeri ga s vremena na vrijeme da li napreduje u obuci. Kada postane punoljetan, a to je oko 18 godina, i kada prosudite da je razvio dovoljno znanja a se brine o svojoj imovini, vratite mu njegovu imovinu. Ne rasipaj njegovu imovinu dok je u tvom starateljstvu u ocekivanju da kada on odraste on ce to uzeti od tebe. Ako su prilike staratelja dobre on ne bi trebao uzimati nista za upravljanje imovinom. Ali ako je on siromasan dozvolite mu da uzme onoliko koliko je posteno.
Obicaj izmedu Arapa staratelja za imovinu siroceta je bio da je imovina koristena kao kapital za trgovinu i od profita se odvajalo izdrzavanje siroceta tako da kapital nije bio unisten. Staratelj je naplacivao posten iznos za brigu o imovini. Ovo je sistem koji je spomenut u ovim stihovima. Tada je receno :
Kada vratis imovinu njenom vlasniku uradi to pred svjedocima (4:6-7).
Oni od vas koji bi mogli ostaviti iza sebe maloljetnu djecu ne bi trebali putem testamenta dati direktive koje bi bile nepostene prema djeci. Oni koji uzmu imovinu od sirocadi nepravedno samo prozdiru vatru u stomak i uci ce u vatru koja gori (4:10-11).
Treba primjetiti koliko aspekata postenja i integriteta je Bog Svemocni iznio u ovim stihovima. Istinski postena osoba je ona koja postuje sve ove aspekte. Ako to nije ucinjeno sa potpunim shvatanjem njegova vrijednost bi prikrila mnoge necasnotsti.
Tada je naredeno :
Ne jedite hranu jedni drugih kroz prevaru i laz, ne nudi svoju imovinu kao mito vlastima, da bi mogao namjerno dobiti dio imovine drugoga na nepravedan nacin (2:189). Pokloni povjerenje onima koji ga zasluzuju (4:59). Allah ne voli one koji su neposteni (8:59). Daj punu mjeru kada mjeris i vagaj sa pravom vagom (17:36). ne isporucavaj manje i ne stvaraj nered u zemlji (26:184). ovo znaci da ne bi trebao ici po zemlji sa zlom namjerom da ukrades ili orobis, da dzeparis ili da prisvajas imovinu drugih ljudi na protuzakonit nacin. Ne daji nesto neispravno u zamjenu za nesto dobro (4:3); tj. pronevjera je protuzakonita i prodaja neispravnih stvari ako ih se predstavlja da su u dobrom stanju, a i zamjena neispravnih stvari za ispravne je takode protuzakonito.
U svim ovim stihovima Bog Svemocni je izrazio svu nepostenu praksu tako potpuno da nijedan tip nepostenja nije propusten. On nije samo zabranio kradu da ne bi glupan smatrao da je samo krada zabranjena, a da su svi drugi nepodesni metodi dobijanja imovine dozvoljeni. Zabranom svih nepodesnih metoda dobijanja imovine na sveobuhvatan nacin je istinska mudrost. Ukratko, ako osoba ne posjeduje osobinu integriteta u svim njenim vidovima ona se nece smatrati postenom cak i ako pokazuje postenje u nekim stvarima. To ce biti samo njegovo prirodno stanje, kojem nedostaje razumna sposobnost razlikovanja i istinsko shvatanje.
Treci moralni kvalitet u smislu odbacivanja zla je oznacen na arapskom kao hudnah ili haun, sto znaci suzdrzavanje od nanosenja fizickog bola bilo kome i miroljubivo ponasanje. Bez sumnje miroljubivost je visoki moralni kvalitet i neophodan je za covjecanstvo. Prirodni nagon koji odgovara ovom moralnom kvalitetu, cijim se regulisanjem on i prevodi u moralni kvalitet, koji novorodencad posjeduju je privrzenost. Ocito je da u svom pirodnom stanju8 covjek nije sposoban da shvati miroljubivost ilii borbenost. U tom stanju nagon privrzenosti koji on ispoljava je korijen miroljubivosti, ali posto on nije ispoljen pod kontrolom razuma ili shvatanja i sa predumisljanjem, on se ne smatra moralnim kvalitetom. On postaje moralni kvalitet kada osoba napravi sebe bezopasnom i kada pokazuje miroljubivost u odgovarajucoj prilici i kada se suzdrzi od nje kada to nije na mjestu. U ovom smislu Bozansko ucenje je :
Pokusajte da unaprijedite sklad izmedu sebe (8:2); Mir je najbolji (4:129); Kada oni naginju ka miru, da li i vi naginjete prema njemu (8:62). Istinske sluge Milostivog koracaju po zemlji ponizno (25:64); a kada se susretnu sa necim sujetnim, sto bi se moglo razviti u neslogu oni produ sa ponosom (25:73); To znaci, oni ne zapocinju svadu zbog sitnica i ne pretvaraju male stvari koje ne nanose mnoge stete u razlog za neslaganje. Izraz sujetan koristen u ovom stihu znaci nestasne izjave rijecima ili cinjene necega pto uzrokuje malu stetu. Miroljubivost znaci da se treba predvidjeti takovo ponasanje i djelovati sa ponosom; ali ako osobno ponasanje nanosi stvarnu stetu zivotu ili imovini ili casti, moralni kvalitet ne bi trbeao doci u igru posto to nije miroljubivost vec trpeljivost, kojoj cemo se kasnije posvetiti. Ako se bilo ko ponasa prema tebi nestasno, ti trebas pokusati da odbacis miroljubivost cime ce onaj ko je tvoj prijatelj postati tvoj iskreni prijatelj (41:35). Ukratko, miroljubivost znaci predvidanje sitnih neprijatnosti koje ne nanose veliku stetu i koje su vise manje ogranicene na pricanje gluposti.
Cetvrti moralni kvalitet u smislu odbacivanje zla je uctivost ili dobra rijec. Prirodni nagon koji je korijen ovog moralnog kvaliteta je veselost. Prije nego sto se novorodence moze izrazavati rijecima ono pokazuje veselost kao zamjenu za uctivost i dobar razgovor. To pokazuje da je korijen uctivosti veselost, koja je prirodna sposobnost i pretvorena je u moralni kvalitet uctivosti koristenjem u odgovarajucim prilikama. Bozansko ucenje o ovom smislu je :
Kazi ljudima ono sto je dobro (2:84). Ne dopusti jednom narodu da se ruga drugom narodu, oni mogu biti bolji od njih; niti dopusti jednoj glupoj zeni da se ruga drugoj posto ove druge mogu biti bolje od prvih. Ne kleveci svoj narod i ne nazivaj ga ruznim imenima (49:12). Uzdrzite se od previse sumnjicavosti; takode, ne spijunirajte, ne tracajte jedni druge (49:13). Ne tereti nikoga nicim za sto nemas dokaz i zapamti da ce i uho i oko i srce svi biti pozvani za obracun (17:37).
Moralni kvaliteti koji se odnose na cinjene dobra
Drugi tip moralnih kvaliteta su oni koji se odnose na cinjenje dobra. Prvi od njih su trpeljivost i prastanje. Onaj ko pocini zlo djelo prema nekome drugom i time mu nanese bol ili stetu i zasluzuje da bude kaznjen ili po zakonu, ili zatvorom ili globom, ili direktno ostecenom osobom. Da mu se oprosti, ako je oprostaj odgovarajuci, bi bilo da mu se ucini dobro. U ovom smislu je ucenje u Svetom Kuranu :
Oni koji kontrolisu svoja raspolozenja kada su iznervirani i koji prelaze preko ljudskih gresaka kada je to odgovarajuce (3:135). Obestecenje za povredu je proporcionalna kazna, ali onaj ko oprosti i time izazove preobrazaj prekrsioca, i nema zebnje za stetu, tj. da ispolji prastanje u odgovarajucoj prilici ce biti nagraden od Allaha (42:41).
Ovaj sih pokazuje da Kuran ne uci da se ne pruza otpor u svim prilikama ili da koji se lose ponasaju i cine zlo ne bi trebali nikada biti kaznjeni. Njegovo ucenje je da se mora razmotriti da li situacija poziva na prastanje ili kaznjavanje, da bi se usvojio kurs koji ce biti u najboljem intersu i prekrsioca i naroda. Ponekad se prekrsitelj okani cinjena zla ako mu je oprosteno, a ponekad ga oprostaj potice na daljne pogreske. Zbog toga Bog Svemocni nareduje da me ne bi trebali razviti obicaj slijepog prastanja u svim prilikama, vec da bi trebali pazljivo razmotriti da li je bolja kazna ili oprostaj, te tako i postupiti. Neki ljudi su toliko osvetoljubivi da pamte lose ucinjeno njihovim precima kroz generacije, a postoje i drugi koji provode trpeljivost i prastanje do krajnosti ponekad cak do granice besramnosti. Oni pokazuju takvu slabost, posto su prastanje i trpeljivost postupno nedosljedni sa ponosom, casti, ljubomorom i cednoscu. njihovo ponasanje je mrlja na dobrom karakteru i rezultat njihovog prastanja i trpeljivosti je da se oni gade ljudima. Zato Sveti Kuran pridruzuje uslov odgovarajuceg mjesta i vremena za ispoljavanje svakog moralnog kvaliteta i zato ne odobrava ispoljavanje moralnog kvaliteta kada mu nije mjesto.
Treba zapamtiti da prastanje samo po sebi nije moralni kvalitet. To je prirodni nagon koji i djeca imaju. Dijete brzo zaboravi povredu, koja mu je nanesena i ponovo sa njeznoscu pristupi osobi koja mu je tu povredu nanijela, cak i ako ta osoba namjerava da ga ubije. Ono je zadovoljo sa rijecima obmane. Takvo ponasanje ni u kojem smislu nije moralni kvalitet. Ono postaje moralni kvalitet kada se ispoljava na odgovarajucem mjestu i odgovarajucoj prilici, inace to je samo prirodni nagon. Malo je ljudi koji su u stanju da razlikuju prirodni nagon i moralni kvalitet. Mi smo vec vise puta istakli razliku izmedu stvarnog moralnog kvaliteta i prirodnog stanja, a ta razlika je da je moralni kvalitet uslovljen prilagodenoscu mjestu i prilici, a prirodni nagon se cesto ispoljava gdje mu mjesto nije. Krava je bezopasna i koza je pokorna ali im ne pripisujemo ove kvalitete posto oni nisu ispoljeni sa osjecajem mjesta i vremena. Bozanska mudrost i Bozja istina i savrsena knjiga su podredile svaki moralni kvalitet mjestu i vremenu za njegovo odgovarajuce ispoljavanje.
Drugi moralni kvalitet u ovoj kategoriji je pravednost, treci je covjekoljublje i cetvrti je ljubaznost kao medu srodnim dusama. Bog, Velicanstveni je rekao :
Ovo znaci da nam je naredeno da vracamo dobro dobru, da ispoljavamo covjekoljublje kada treba da cinimo dobro sa prirodnom spremnoscu kao medu srodnim dusama, kada je to odgovarajuce (16:91). Bog Svemocni zabranjuje prestupe ili da se ispoljava covjekoljublje kada to ne odgovara ili da bi se trebalo suzdrzati od toga kada bi to trebalo uraditi; ili da se ne pokaze ljubaznost kao medu srodnim dusama u odgovarajucoj prilici, ili da se ona prosiri iza granica gdje je odgovarajuca. Ovaj stih iznosi tri stepena u cinjenu dobra.
Prvi je vrati dobro za dobro. Ovo je najnizi stepen i cak i prosjecna osoba moze lako usvojiti ovaj stepen da bi trebao ciniti dobro onome ko njemu cini dobro.
Drugi stepen je malo tezi od prvog, a to je da se preuzme inicijativa u cinjenu dobra iz cistog covjekoljublja. Ovo je srednji stepen. Vecina ljudi djeluje covjekoljubivo prema siromasnima, ali postoji skriveni nedostatak u covejkoljubivosti, da je covjek koji je takav svjestan toga i da zeli zahvalnost ili molitvu u zamjenu za njegovu covjekoljubivost. Ako bi mu se druga osoba suprostavila u bilo kojoj prilici on bi ga smatrao nezahvalnim. U nekim prilikama ga on podsjeca na svoje covjekoljublje ili ga optereti. Covjekoljubivi su upozoreni od Boga Svemocnog :
ARABIC
Ne cini uzaludnim svoje dobrocinstvo prijekorima ili povredom (2:265). Arapska rijec za dobrocinstvo (sardaka) je izvedena iz korijena (sardk) sto znaci iskrenost. Ako srce nije inspirisano iskrenoscu za poklanjane sardake, davanje sardake prestaje da bude sardaka i postaje preko pokazivanje. Zbog toga su oni koji ispoljavanju covjekoljubovlje upozoreni od Boga Svemocnog da ga ne prave uzaludnim prijekorima ili povredom.
Treci stepen cinjena dobra je ljubaznost kao medu srodnim dusama. Bog Svemocni nareduje da ovaj stepen ne bi trebao biti ideja covjekoljublja ili bilo kakve zelje za zahvalnoscu, vec bi se dobro trebalo ciniti zbog takve zudnje i simpatije, kao sto na primjer majka cini dobro za svoje djete. Ovo je navisi stepen cinjena dobra koji se ne moze prevazici. Ali Bog svemocni je uslovio sve ove stepene cinjena dobra odgovarajucim mjestom i vremenom. Gornji stih jasno pokazuje da ako ove sposobnosti nisu ispoljenje na odgovarajucim mjestima one postaju grijesi. Na primjer ako pravednost prevazide svoje granice dobice moralno stetan oblik i postace nedolicna. Na isti nacin pogresno koristenje covjekoljublja bi dobilo oblik koji bi bio odbacen razumom i savjescu; i na isti nacin ljubaznost medu srodnim dusama bi postala prestupom. Arapska rijec za prijestup je baghu, sto oznacava pretjeranu kisu sto unistava usjeve. Nedostatak u ispunjavanju obaveze ili pretjerano ispunjavanje su obadvoje baghi. Ukratko, bilo koji od ova tri kvaliteta, ako se ispoljava gdje mu mjesto nije postaje pokvaren. Zato su sva tri ova kvaliteta uslovljena duznim postovanjem mjesta i prilike. Treba zapamtiti da pravednost ili covjekoljublje ili ljubaznost medu srodnim dusama nije samo po sebi moralni kvalitet. Oni su covjekova prirodna stanja i sposobnosti koje djeca ispoljavaju cak i prije nego sto razviju razumno ponasanje. Razum je uslov ispoljavanja moralnog kvaliteta i takode postoje uslovi da svaki moralni kvalitet mora biti ispoljen na odgovarajucem mjestu i u odgovarajucoj prilici.
Ima nekoliko drugih naredbi datih u Svetom Kuranu koje se ticu covjekoljublja, a koje su sve podrecene uslovu mjesta i vremena.
Receno je :
O, ti koji vjerujes, potrosi velikodusno, covjekoljubivo, dobrociniteljski ono svoje bogatstvo koje si stekao zakonito tj. koje nije dio onoga sto je steceno kroz kradu, ili ucjenu, necasno ili pronevjerom ili losim djelima. Ne daji za dobrocinstvo od onoga sto je beskorisno i ne cisto (2:268).
Ne cini uzaludnom svoju milostinju prigovorima ili povredom, tj. nikada ne podsjecaj onoga koji je dobio da si mu ista poklonio, niti mu nanesi ikakvu povredu, jer u tom slucaju ce tvoje dobrocinstvo biti uzaludno, niti trosi sav novac samo da ga pokazes (2:265) Budi covjekoljubiv prema drugim ljudima, jer Allah voli one koji su covjekoljubivi (2:196).
Oni koji su istinski puni vrlina ce popiti casu ublazenu komforom (76:6-7). Spominjanje komforta znaci da ce njihova srca biti ociscenja od svih vatrenih zelja i necasnih nagona ovoga svijeta. Korijen arapske rijeci za komfort oznacava gusenje ili pokrivanje sto znaci da ce njihove nezakonite emocije biti ugasene. Oni ce biti cistog srca i uzivace mir i razumijevanje. Kaze se da ce piti sa izvora koji ce izazivati da oni siknu sa zemlje kroz svoje napore. Ovo pokazuje duboku misteriju filozofije raja. Dopusti onome ko ima razumijevanje da to razumije.
Oni koji istinski vjeruju hrane siromasne, sirocad i zarobljenike za ljubav Allahu onom hranom koju i sami jedu, uvjeravajuci ih:
Ne namecemo vam nikakvu obavezu vec vas hranim samo zato da zadovoljimo Allaha. Ne zelimo da nam to vratite, ili da se zahvaljujete (76:9-10). Ovo je pokazitelj da oni provode treci stepen cinjena dobra koji proizilazi iz cistog razumjevanja.Oni koji istinski vjeruju imaju obicaj da trose svoje bogatstvo zbog ljubavi prema Bogu na svoje srodnike i na podizanje i skolovanje sirocadi i na obezbjedivanje izdrzavanja za siromasne, udobnog smjestaja za putnike i one koji traze i za oslobodenje robova i za oprostaj dugova onim koji su u dugu (2:178).
Oni nisu ekstravagantni niti skrti vec odrzavaju ravnotezu izmedu ovo dvoje (25:68). Oni spajaju zajedno ono sto je Allah naredio da bude spojeno i boje se svoga gospodara (13:22).
Oni koji traze i oni koji nisu u stanju da traze imaju pravo na dio njihovog bogatstva (51:20). Pod onima koji nisu u stanju da traze se misli na zivotinje kao sto su psi, macke, vrapci, volovi, magarci, koze i drugi koji ne mogu izraziti svoju potrebu rijecima.Oni se ne povlace u teska vremena ili kada je glad, vec nastavljaju da trose i u takva vremena u skladu sa svojim mogucnostima (3:135). Oni trose na dobrocinstva javno i tajno (13:23); tajno zato da se mogu zastiti od pokazivanja svog dobrocinstva i javno zato da mogu pokazati primjerom drugima. Ono sto se ostavi na stranu da se potrosi na dobrocinstvo treba biti potroseno na siromasne i one kojima treba, i na one koji su zaposleni u vezi sa sakupljanjem i podjelom pomoci, i da se pomogne onima koji se moraju spasiti od nekog zla i na obezbjedenje slobode za robove i one opterecene dugovima i na mucenike i druge svrhe koje su potpuno u ime Boga i na one koji teze Allahovom cilju (9:60).
Ne mozete postici najvisi stepen vjerovanja ako ne potrosite za dobrobit drugih ljudi onaj dio svog bogatstva koji vam je drug (3:93).
Dajte siromasnima njihov dio i onima kojima treba i onome komsiji koji krece na putovanje ali se sacuvaj od ekstravagancija (17:27). Ovo je naredenje da sprijeci ljude da nepotrebno trose na vjencanja i luksuz i pri rodenju djeteta i slicno.
Budi covjekoljubiv prema roditeljima i srodnicima i sirocadi i onim koji su u nuzdi i komsiji koji je familija, i onome komsiji koji ti nije familija i putniku i tvojim slugama i konjima i tvojim kravama i drugim zivotinjama koje posjedujes. To je ono sto Bog voli. On ne voli one koji su nepazljivi i sebicni, i one koji su skrti i one koji drugima kazu da budu skrti, koji sakrivaju svoje bogatstvo i kazu onima koji u nuzdi da nemaju nista da im daju (4:37-38).
Istinska hrabrost
Jedno od prirodnih stanja covjeka je ono koje lici na hrabrost, kao sto ponekad novorodence stavlja ruku u vatru na racun svog prirodnog stanja neustrasivosti. U takvom stanju se osoba neustrasiva suprotstavlja tigru i drugim divljim zivotinjama i krece sama da se bori protiv velikog broja ljudi. Takav neko se smatra veoma hrabrim. Ali to je samo prirodno stanje koje se srece cak i u divljim zivotinjama i u pasu. Istinska hrabrost je jedan od visokih moralnih kvaliteta i uslovljena je mjestom i prilikom, sto je spomenuto u Svetoj Rijeci Bozijoj, kao sto slijedi :
Oni koji su postojani u nesreci i kada su podvrgnuti mucenju i u borbi (2:178); njihova postojanost je u svrhu trazenja tolerancije Allaha a ne za pokazivanje hrabrosti (13:23). Oni kojima je zaprijeceno da su se ljudi sakupili da ih proganjaju i da bi ih se trebali bojati, ali ovo samo ojaca njihovu vjeru i oni kazu : Za nas je dovoljan Allah (3:174). Takva njihova hrabrost i odvazenost nije kao kod pasa i divljih zivotinja kod kojih proizilazi iz prirodnih strasti i jednostrana je. Njihova hrabrost ima dva aspekta. Ponekad se oni takmice sa svojom licnom hrabroscu protiv svojih strasti i prevazilazite ih; a ponekada kada osjecaju da je to podneseno da se se bore protiv neprijatelja, ne zbog nekog nagona, ponosa vec da podrze istinu. Oni ne ovise od sebe vec vjeruju u Boga i ponasaju se hrabro. Oni ne krecu iz svojih domova drsko i da ih ljudi vide. Njihov cilj je da zadovolje Boga (8:48).
Ovi stihovi pokazuju da istinska hrabrost nastaje iz postojanosti. Biti postojan protiv svake licne strasti ili protiv bilo koje nesrece sto napada kao neprijatelj i ne pobjeci zbog kukavicluka je istinska hrabrost. Tako postoji velika razlika izmedu ljudske hrabrosti i hrabrosti divlje zvijeri. Divlja zivotinja je pokrenuta u nekom smjeru samo kada je uzbudena, ali covjek koji posjeduje istinsku hrabrost bira suprostavljanje ili nesuprostavljanje sta je odgovarajuce za tu situaciju.
Istinoljubivost
Jedan od prirodnih kvaliteta covjeka je istinoljubivost. Normalno, osim ako je to zbog nekih sebicnih motiva, on ne zeli da laze. On se protivi neistini i nerado se tome predaje. Nezadovoljan je sa osobom za koju je dokazano da je lagala. Ali ova prirodna sklonost se ne moze smatrati moralnim kvalitetom. Cak i djeca i ludaci je ispoljavaju. Osim ako osoba ne odbaci one ciljeve koji ga odvracaju od govorenja istine ne moze se smatrati stvarno istinoljubivom. Ako osoba govori istinu kada nema licnog interesa, ali je spremna da skrene u neistinu kada je cast ili imovina ili zivot u pitanju i ne kaze istinu, nije bolja od djeteta ili ludaka. Zar ljudi i maloljetni ne govore takvu istinu. Tesko da ima iko na svijetu ko ce lagati bez ikakvog razloga. Istina koja moze biti odbacena da se sprijeci neki gubitak nije moralni kvalitet. Odgovarajuca prilika za govorenje istine je kada se bojis gubitka zivota, casti ili imovine. U ovo smislu je Bozansko ucenje :
Izbjegavaj gnusanje idola i izbjegavaj sve rijeci neistine (22:31). Ovo pokazuje da je neistina takode idol i da onog ko se pouzdaje u nju prestaje da vjeruje u Boga. Tako, izgovaranjem lazi covjek gubi Boga.
Kada si pozvan da svjedocis istinito ne moj da to ne uradis tako (2:283) i ne sakrivaj istinsko svjedocenje, onaj ko to sakriva ima gresno srce (2:284).
Kada govoris, reci istinu i ne naginji ni na ciju stranu, cak i ako je osoba u pitanju, tvoja familija (6:153).
Budi strog u provodenju pravde i dovedi svjedoka samo u ime Boga, cak i ako bi to izazvalo gubitak tebi, tvojim roditeljima, tvojoj familiji, tvojim sinovima itd. (4:136). Ne dopusti da ljudsko neprijateljstvo prema tebi te potakne na nepravdu i neistinu (5:9). Istinoljubiv covjek i istinoljubiva zena ce imati nagradu od Allaha (33:36). Oni podsticu jedno drugo da se cvrsto pridrzavaju istine (103:4). Oni koji se ne druze sa neistinoljubivima (25:73).
Postojanost
Jedan od prirodnih kvaliteta covjeka je postojanost tokom bolesti ili tokom mucenja, ka cemu on skrene poslije puno zaljenja i tugovanja. Prirodno je da covjek place i jeci kada je mucen, i na kraju kada je dao oduska svom zaljenju on objavljuje svoje povlacenje. Oba ova stanja su prirodna, ali nisu ni u kojem smislu dio moralnog kvaliteta. U ovom smislu je pravi moralni kvalitet kada onaj koji je nesto izgubio to smatra kao davanje Bogu onoga sto je on poklonio i ne zali se zbog toga. Treba potvrditi da je to bila Bozja velikodusnost koju je on povukao i pomiriti Bozjim zadovoljstvom. U ovom smislu Sveti Kuran nas ukorijeva :
Mi cemo te sigurno iskusati sa nekim strahom, gladu, gubitkom bogatstva i zivota i plodova tvoga rada, ponekada ce tvoja draga djeca umrijeti, tada daj radosne vijesti postojanim, koji, kada ih snade nesreca ne gube srcanost, vec potvrduju : Mi pripadamo Bogu, mi smo njegove sluge i njemu cemo se vratit. To su oni na kojima je blagoslov njihova gospodara i milost i to su oni koji su ispravno usmjereni (2:156-157).
Ovaj moralni kvalitet je nazvan postojanost ili mirenje sa Bozanskom voljom. Sa jednog aspekta se moze nazvati pravednost. Tokom covjekovog zivota, Bog Svemocni pokazuje hiljade stvari koje su u skladu sa zeljama covjeka u poklanja mu nebrojene nagrade, tako da bi bilo nepravicno sa njegove strane da u onim prilikama kada ga Bog poziva da se pokori njegovoj zelji, da se okrene nezadovoljan voljom Bozijom, postane kritican, izgubi vjeru ili zastrani.
Saosjecanje za covjecanstvo
Jedan od prirodnih kvaliteta covjeka je njegovo saosjecanje za druga ljudska bica. Sljedbenici svake religije imaju prirodno saosjecanje za svoj vlastiti narod, i mnogi od njih, pod pritiskom takvog saosjecanja djeluju nepravedno prema drugim ljudima, kao da ih ne smatraju ljudskim bicima. Ovo stanje se ne moze opisati kao moralni kvalitet. To je prirodni nagon koji cak i ptice pokazuju. Na primjer, kada jedna vrana ugine stotine vrana se sjati zajedno. Ovaj kvalitet ce se racunati visokim moralnim kvalitetom kada se pokazuje u odgovarajucoj prilici i pravedno. To bi bio veliki moralni kvalitet oznacen kao saosjecanje i u arapskom i u persijskom. Ovo je Allah uzviseni spomenuo u Svetom Kuranu. Bog Svemocni je naredio u Svetom Kuranu :
Pomozite jedni drugima u poboznosti i moralu i ne pomazite jedni druge u grijehu i prijestupima (5:3).
Ne popusti u sluzenju ljudskih bica (4:105). Ne takmici se za izdajnike (4:106). Ne moli u ime onih koji istrajavaju u nevjernistvu. Allah ne voli one koji su podmukli (4:108).
Potraga za uzvisenim bicem
Jedno od prirodnih stanja covjeka je potraga za uzvisenim bicem, prema kome on ima naslijedenu privlacnost. Ovo pokazuje novorodence od trenutka rodenja cim se rodi ono pokazuje duhovne osobine da je naklonjeno majci i da je inspirisano njenom ljubavlju. Kako se njegove sposobnosti razvijaju i njegova priroda pocinje da se otvoreno ispoljava, ovaj naslijedeni kvalitet se sve vise i jace ispoljava. Ako je ono odvojeno od majke i nalazi se udaljeno od nje zivot muu postaje gorak. Gomile poklona ne mogu da ga okrenu od majke u kojoj je sva njegova radost koncentrisana. Ono nema radosti kada je odvojeno od nje. Sta je, onda, prirodna privlacnost koju novorodence osjeca tako prema majci ?
Da li je to privlacnost koju je istinski Stvoritelj ugradio u ljudsku prirodu ? Ista privlacnost se pojavljuje uvijek kada osoba osjeca ljubav prema drugome. To je odraz privlacnosti da je naslijedenja u ljudskoj prirodi prema Bogu, kao da je on u potrazi za necim sto mu nedostaje, cije je ime zaboravljeno i koji on trazi da nade u jednoj ili drugoj stvari koju preduzme s vremena na vrijeme. Covjekova ljubav za bogatstvo ili djecu ili zenu ili njegovu dusu privucene muzikalnim glasom su sve pokazitelji njegove potrage za istinski voljenim. Covjek ne moze svojim fizickim ocima posmatrati neprimjetno bice, koje je prikojeno kao kvalitet vatre u svakome, ali je sakriveno, niti ga moze otkriti pukim nesavrsenim razumom, on je zalosno obmanut u njegovom trazenju i pogresno je dodjelio Njegovu poziciju drugima. Sveti Kuran je u ovom smislu dao odlicnu ilustraciju, da je svijet kao palata, ciji je pod poplocan glatkim staklenim plocama ispod kojih tece brza struja vode. Svako oko koje gleda ovaj pod pogresno da zamislja kao tekucu vodu. Osoba se plasi da hoda po podu kao sto bi se plasila da hoda po tekucoj vodi, iako je u stvarnosti pod samo poplocen glatkim prozirnim staklenim plocama. Tako su ona nebeska tijela kao sunce, mjesec itd. glatke i prozirne ploce od stakla ispod kojih djeluje velika sila kao brza tekuca voda. Velika je greska onih koji obozavaju ova nebeska tijela da im pripisuju ono sto je ispoljeno snagom koja djeluje iza njih. Ovo tumacenje stiha Svetog Kurana :
To je veliki hol polocen glatkim staklenim plocama (27:45). Ukratko, kao sto je bice Boga Svemocnog, uprkos njegovom sjaju potpuno skriveno, ovaj fizicki sistem koji se prostire pred nasim ocima nije sam po sebi dovoljan za njegovo prepoznavanje. Zato oni koji su ovisili o ovome sistemu i pazljivo posmatrali njegovu savrsenu i totalnu uredenost sa svim cudima u njemu, studirali temeljito astronomiju, fiziku i filozofiju, i prodrli u nebo i u zemlju, nisu kos uvijek oslobodeni mraka sumnji i nedoumica. Mnogi od njih su zapali u ozbiljne greske i odlutali daleko u trazenju svojih glupih mastarija. Njihova krajna pretpostavka je da ovaj velicanstveni sistem koji pokazuje veliku mudrost mora imati stvoritelja, ali je ova pretpostavka nepotpuna i shvatanje neispravno. Potvrda da ovaj sistem mora imati stvoritelja ne vodi konacnoj potvrdi da on zaista postoji. Takva pretpostavka ne moze pokloniti zadovoljstvo srca, niti ukloniti svaku sumnju iz njega. Niti je to gutljaj sto moze ugasiti zed za potpunim razumijevanjem koje ljudska priroda zahtijeva. Zaista, ovo neispravno shvatanje je najopasnije, jer uprkos svoj njegovoj bucnosti to ga ne vodi nicemu.
Ukratko, ukoliko Bog Svemocni ne potvrdi njegovu egzistenciju kroz njegovu rijec, kao sto je on pokazao kroz njegovo voljelo posmatranje njegovog djela ne obezbjeduje potpuno zadovoljstvo. Na primjer, ako smo suoceni sa sobom cija su vrata zakljucana iznutra, nasa prva reakcija bi bila da je neko u toj sobi ko je zakucao vrata iznutra, posto je ocito nemoguce zakucati vrata iznutra nekom spravom upotrebljenom u tu svrhu izvana. Ali ako, uprkos upornim pozivima izvana tokom vise godina, se ne cuje nikakav odgovor iznutra, nasa pretpostavka je da unutra mora biti neko, bi bila odbacena i bili bi prisiljeni da zakljucimo da su vrata zakucana iznutra nekom vjestom spravom. Ovo je situacija u koju se dovedu oni filozofi cije je razumijevanje ograniceno na puko posmatranje Bozjeg djela. Velika je greska zamisljati da je Bog poput lesa sahranjenog u zemlji ciji je povratak ljudski posao. Da je Bog otkriven samo kroz ljudske napore uzaludno je ocekivati ista od Njega. Zaista, tokom vjecnosti je Bog pozivao covjecanstvo sebi potvrdivanjem : Ja postojim. To bi bila velika drskost da je covjek zaduzio Boga time sto ga je otkrio zahvaljujuci svojim vlastitim naporima i da nije bilo filozofa on bi i dalje bio nepoznat.
Podjednako je glupo pitati kako Bog moze govoriti osim ako on ima jezik da njime govori. Odgovor je : Zar nije on stvorio zemlju i nebeska tijela bez fizickih ruku ? Zar on ne gleda svemir bez ociju ?
Zar on ne cuje nase molitve bez fizickih ociju ? Zar nije onda neophodno da on takode i govori sa nama ? Niti je ispravno reci da je Bog govorio u proslosti ali sada ne govori. Mi ne mozemo ograniciti Njegovu rijec ili Njegov govor na bilo koje odredeno vrijeme. On je spreman danas da obogati one koji ga traze iz izvora otkrovenja kao sto je bio u bilo koje vrijeme. Tacno je, medutim, da kako je potrbea za savrsenim zakonom zadovoljena, svi zakoni i ogranicenja su kompletirani. Takode, sva poslanstva stigavsi na svom vrhuncu su u osobi naseg zapovjednika i gospodara, Bozjeg poslanika, salahu alejhi veselam, ispunjena.
Razlog za pojavu Bozjeg Poslanika u Arabiji
Da zadnje Bozansko savjetovanje sine iz Arabije je bilo odredeno Bozanskom mudroscu. Arapi poticu od Ismaela kojeg je Izrael raskinuo nadvoje i koji je s Bozanskom mudroscu bio stavljen u divljinu Farana, sto znaci dva bjegunca. Potomke Ismaela je raskinuo nadvoje iz Bani Izraela sam Ibrahim i oni nemaju dijela u zakonu Tora, posto je napisano da oni nece naslijediti od Isaka.
Tako su ih odbacili oni kojima su pripadali, a oni nisu imali veza sa bilo kim drugim. U svim drugim zemljama su bili neki tragovi vjerovanja i postovanja koji su pokazivali da su oni nekada primili instrukcije od poslanika. Arabija je bila zemlja potpuno neupoznata sa takim ucenjima i bila je najzostalija. Ona je zadnja dosla na red i dobila je korist univerzalnog poslanstva, tako da sve zemlje mogu ponovo dijeliti blagoslov poslanstva, i mogu se iskorijeniti greske nastale medu njima u meduvremenu. Sveti Kuran je savrsena knjiga koja je preduzela projekat totalnog ljudskog preobrazaja i nije namijenjena samo jednom narodu. On trazi preobrazaj svih i izrazava sve stepene ljudskog razvoja. On uci divljake manire i ponasanje ljudi i poslije toga ih poducava u visokim moralnim kvalitetima. Tako, nema potrebe za drugom knjigom pored Svetog Kurana.
Sta svijet duguje Svetom Kuranu
To je poklon Svetog Kurana covjecanstvu da je postavio razliku izmedu covjekovog prirodnog stanja i njegovih moralnih kvaliteta, i da se ne zaustavlja na pukom izvodenju covjeka iz njegovog prirodnog stanja da uzdignute palate visokih moralnih kvaliteta, vec mu takode otvara vrata svetog razumijevanja sto vodi covjeka do duhovnih visina. Na ovaj nacin su u izvandrednom maniru iznesena tri tipa ucenja koja smo vec spomenuli. Kako to sadrzi sva ucenja koja smo vec spomenuli. Kako to sadrzi sva ucenja neophodna za vjersku obuku, on tvrdi da je ispunio ovu ulogu do savrsenstva. On kaze :
Danas san usavrsio vasu vjeru za vasu korist, kompletirao svoju milost prema vama i imam zadovoljstvo da odredim Islam kao vasu vjeru (5:4). Ovo znaci da je vrhunac vjere dostignut u Islamu, sto je da se osoba treba potpuno posvetiti Bogu i traziti spasenje kroz zrtvovanje sebe u ime Boga, a ne na druge nacine, i treba pokazivati ovaj motiv i odlucnost u njegovom provocenju. Ovo je stanje u koje sve odlicnosti stignu u svom savrsenstvu. Tako je Sveti Kuran predstavio Boga kojeg filozofi nisu prepoznali. Kuran je usvojio dva nacina razumijevanja Boga. Prvi, nacin gdje je ljudski razum osnazen i prosvijetljen u svrhu izrazavanja razloga za podrsku postojanja Boga i tako spasava covjeka od zapadanja u greske. Drugi, duhovni metod koji cemo postaviti u odgovoru na trece pitanje.