Prvo Pitanje

Fizicka, moralna i duhovna stanja covjeka

U prvih nekoliko strana ovoga sastava moram da navedem odredene uvodne cinjenice koje, na prvi pogled, izgledaju nevazne, ali je njihovo razumijevanje neophodno za pravo razumijevanje odgovora na pitanje postavljeno u naslovu.

Prvo pitanje se odnosi na prirodna, moralna i duhovna stanja covjeka. Sveti Kuran je nagovjestio tri odvojena izvora za ova tri stanja. Drugim rijecima, ukazao je na tri izvora iz kojih ova stanja isticu.

Prvi izvor, izvor svih prirodnih stanja, je u Kuranu oznacen Nafse Amarah, sto znaci bice sto podstice zlo, kao sto kaze :

Covjekov um je uvijek spreman da podstice zlo (12:54). To znaci da je osobina ljudskog bica da podstice covjeka na zlo i suprostavljena je njegovoj teznji za savrsenstvom i njegovom moralnom stanju i tjera ga prema zlu i nezeljnim putevima. Tako, sklonost prema zlu i nezeljnim putevima. Tako, sklonost prema zlu i pijanstvu je ljudsko stanje koje nadvlada nad razumom osobe prije nego sto ona ude u moralno stanje. Ovo je covjekovo prirodno stanje, dokle god ono nije usmjereno razumom i razumijevanjem nego slijedi prirodnu sklonost ka jelu, picu, spavanju, budenju, ljutnji i izazovu kao zivotinje. Kada je osoba vodena razumom i razumijevanjem i kada dovede svoje prirodno stanje pod kontrolu i upravlja njime na prikladan nacin, tada ovo stanje prestaje da bude prirodno stanje i zove se moralno stanje.

Ja pozivam za svjedoka prekorno bice (75:3); to je da kazem, pozivam za svjedoka bice da prekorjeva sebe za svaki porok i pijanstvo. Ovo prekorno bice je drugi izvor ljudskog stanja iz kojeg je moralno stanje nestalo. Pozivanje njega za svjedoka je u svrhu da mu se ukaze cast, kao da je napredovanjem iz stanja bica podloznog zlu i stizanjem u stanje samoprijekora, je postalo vrijedno casti u bozanskoj procjeni. Ono je tako nazvano, posto prekorjeva covjeka za porok i ne miri se sa ljudskim potcinjavanjem njegovim prirodnim zeljama koje ga vode u razuzdano postojanje kao zivotinje. Ono zeli da covjek bude u dobrom stanju, treba provoditi moral, i nikakva vrsta pijanstva se ne bi trebala pojaviti u bilo kojem aspektu ljudskog zivota, i prirodne zelje i osjecaji bi trebali biti regulisani razumom. Posto ono prekorjeva svaki porocan pokret, zato se zove prekorno bice. Iako ono sebe prekorjeva zbog svakog poroka, ipak ono nije potpuno efikasno u vrsenju vrlina i ponekad je dominirano prirodnim emocijama, kada se spotice i pada. To je kao slabo dijete koje ne zeli da se spotice i pada, ali to radi zbog slabosti, i tada je pokajnicko zbog svoje slabosti. Ukratko, to je moralno stanje ljudskog bica kada ono trazi da razumije u sebi visoke moralne kvalitete i ispunjen je gadenjem prema neposlusnosti, ali ne moze postici potpuni uspjeh.

Treci izvor koji bi trebao biti opisan kao pocetak duhovnog stanja je u Svetom Kuranu nazvan Nafse Muzmainah, to je da kazem dusa u smirenju i kaze :

O duso u smirenju, sto si nasla utjehu u Bogu vrati se Gospodaru, ti zadovoljna njime i on ce biti zadovoljan sa tobom. Sada, pridruzi se mojim odabranim slugama i udi u moj vrt (89:28-31). Ovo je stanje kada je dusa osobe oslobodena svih slabosti, ispunjena duhovnim snagama i uspostavlja odnos sa svemocnim Bogom, bez cije podrske ne moze postojati. Kao sto voda tece sa visine na racun svoje zapremine i nedostatku svake prepreka, nadire velikom silom, na isti nacin dusa u smirenju ide ka Bogu. Ovo je pokazano bozanskim usmjerenjem da dusa koja je nasla utjehu u Bogu, se vraca svome gospodaru. Ona prolazi veliku transformaciju u ovome zivotu i dodjeljen joj je raj dok je jos na ovom svijetu. Kako je ova dusa usmjerena da se vrati svome Gospodaru, ona se hrani njime i njena ljubav prema Bogu postaje njena hrana i njemo pice na ovoj fontani zivota i tako je oslobodena smrti. Ovo je navedeno na drugom mjestu u Svetom Kuranu gdje je receno :

Onaj ko ocisti svoju dusu od zemaljskih strasti ce biti sacuvan, nece biti unisten, ali ko je savladan svojim zemaljskim strastima bi trebao ocajavati u zivotu (91:10-11).

Ukratko, ova tri stanja se mogu nazvati prirodno, moralno i duhovno stanje covjeka. Kako prirodne teznje covjeka postaju vrlo opasne kada se uzdignu i cesto uniste moralne i duhovne kvalitete, one su u Svetoj Bozanskoj Knjizi opisane kao bice sto podstice zlo. Moze se pitati koji je stav Svetog Kurana prema prirodnom stanju covjeka, kakva upustva on daje za njihov smjestaj i kako trazi da se njime upravlja ? Odgovor je da u skladu sa Svetim Kuranom prirodno stanje covjeka ima vrlo jak odnos sa njegovim moralnim duhovnim stanjima, toliko da cak i nacin na koji osoba jede i pije utice na njegovo duhovno stanje. Ako je prirodno stanje osobe potcinjeno kontroli i uputama bozanskog zakona ono postaje njegovo moralno stanje i duboko utice na njegovu duhovnost kao sto se kaze da sve sto padne u rudnik soli se pretvori u sol. Zbog toga Sveti Kuran insistira na fizickoj cistoci i drzanju tijela, i njegova pravila u odnosu na sva bogosluzenja i unutrasnju cistocu i duhovna poniznost. Potvrdeno je da fizicko stanje duboko utice na duh. Na primjer, kada su nam oci ispunjene suzama, cak i ako su suze vjestacki izazvane, sve je automatski uticano i postaje puno tuge. Na isti nacin, kada se pocnemo smijati, cak i ako je smijeh vjestaci izazvan, srce pocinje da se osjeca veselo. Takode je primjeceno da fizicka izmodenost u molitvi izaziva poniznost duse. Na suprot tome, kada se mi uspravimo i sepurimo se okolo sa uzdignutom glavom i isprseni, ovo ponasenje izaziva raspolozenje arogancije i lazne velicine. Ovi primjeri jasno pokazuje da fizicko stanje sigurno utice na duhovno.

Iskustvo takode pokazuje da razlicite vrste hrane uticu na intelekt i um na razlicite nacine. Naprimjer, pazljivo posmatranje ce pokazati da ljudi koji se potpuno uzdize od jedenja mesa postepeno pate od slabljenja hrabosti; oni gube kuraz i tako pate od gubitka ove bozanski poklonjene sposobnosti. Ovo je ojacano bozanskim zakonom da biljozderske zivotinje ne posjeduju istu hrabrost kao mesozderi. Isto se odnosi i na ptice. Tako, nema sumnje da hrana utice na moral. Suprotno, oni kojima se ishrana sastoji uglavnom od mesa i jedu vrlo malo povrca oni pate od gubljenja blagosti i poniznosti. Oni koji izaberu srednji put razviju obadvije vrste kvaliteta. Zbog toga je svemocni Bog rekao u Svetom Kuranu :

Jedi i pij, ali ne budi neumjeran (7:32); to jest jedi meso i drugu hranu, ali ne jedi nista previse, jer to ce negativno uticati na tvoje moralno stanje i tvoje zdravlje moze stradati.

Kako god fizicko ponasanje utice na duh, tako ponekad, na isti nacin, duh utice na tijelo. Na primjer, kada je osoba tuzna, oci joj postanu vlazne, i osoba koja se osjeca sretnom se smije. Sve nase prirodne akcije kao sto su jelo, pice, spavanje, budenje, kretanje, odmaranje, kupanje itd. uticu na nase duhovno stanje. Nasa fizicka struktura je blisko povezana sa nasom ukupnom humanoscu. Ako je odredeni dio mozga ostecen, pamcenje je trenutno izgubljeno. Povreda drugog dijela uzrokuje gubitak svijesti. Otrovan vazduh utice na tijelo kroz um na citav unutrasnji sistem, sa kojim su moralni impulsi povezani i nesretna zrtva umire kao lud covjek.

Takve povrede pokazuju da postoji mistericni odnos izmedu duse i tijela koji je van znanja covjeka. Razmisljanje pokazuje da je tijelo majka duse. Dusa ne silazi izvana u maternicu trudne zene. To je svjetlo naslijedeno u spermi koja pocinje da sjaji iz njega sa razvitkom embriona. Rijec Boga Svemocnog nam saopstava da duh postaje izrazen iz okvira koji je pripremljen u maternici, kao sto je receno u Svetom Kuranu :

Tada Mi to razvijemo u novu tvorevinu. Blagosloven je Allah, Najbolji od Stvaralaca (23:15). Ovo znaci da Bog poklanja novu tvorevinu tijelu koje je pripremljeno u maternici i da je ta nova tvorevina nazvana dusa. Blagoslovljen je Bog koji nema ravna medu kreatorima.

Potvrda da je nova tvorevina izrazena iz tijela je tajna koja otkriva realnost duse i cinjenice o jakoj povezanosti izmedu duse i tijela. Ista filozofija nas uci da fizicka djela i rijeci i pokreti koji se izrazavaju u ime Boga, a to su kako kazemo, sva ona iskrena djela ispunjena dusom, kao sto je sperm ispunjen dusom. Kako je okvir ovih djela razvijen, dusa kojom su ona ispunjena pocinje da sjaji i kada je okvir kompletiran dusa u njemu pocinje da sjaji u buducnost u svojoj punoj manifestaciji i objelodanjuje svoj duhovni aspekt. Na ovom stepenu ove akcije postaju potpuno zive. Ovo znaci da je okvir akcija kompletiran i sada nesto sjaji iz njega kao udar groma. O ovom stepenu Svemocni Bog kaze u Svetom Kuranu :

Kada sam kompletirao njegov okvir i kada sam ispravno postavio sva njegova izrazavanja slave i kada sam mu udahnuo moj duh, tada padnite svi na koljena na njegov racun (15:30). Ovaj stih pokazuje da kada je okvir ovih akcija kompletiran, a dusa sjaji iz njega, sto Bog pripisuje sebi posto je taj okvir kompletiran pod cjenu svjetovnog zivota. Tako, bozansko svjetlo, tamno u pocetku, iznenada bljesne, tako da pri posmatranju ove bozanske manifestacije, postaje obavezno za svakoga da padne na koljena i da bude privuceno tome svjetlu. Svako ko spazi ovo svjetlo pada na koljena i onda je prirodno privucen ka njemu, osim Iblisa koji voli mrak.