Reci im: Moja molitva i moja zrtvovanja i moge zuljenje i moge umiranje su svi u potpunosti za Allah (6.163). Ovo znaci da je citava surha njegovog zivota da pokaze uelicinu Boga i da pruci utjehu njegovim stvorovima tako da kroz njegovo stalno pacenje od smrti oni mogu steci zivot. Niko ne bi trebao biti zaveden spominjanjem njegove smrti u ime Boga i za dobro njegovih stvorova u razmisljanje da je on u bilo koje doba (da nas Bog sacuva) imao u vidu samounistenje, zumisljajuci kao neznalice i ludaci, da njegovo samobistvo biti od koristi drugima. On je bio potpuno osloboden takvog glupog razmisljanja i potpuno mu se suprotstavljno. Sveti Kur'an ocjecjuje svakoga ko je driv za samounistenje kao velikog prestupnika, kojeg treb ostro kazniti, kao sto kaze:

tj, ne pocini samoubistvo i ne postani u zrok svoga unistenja (2:196). Ocito je da ako pati od bola u stomaku, bilo bi krajnje uzaludno za da razbije svoju glavu zbog sazaljenja rema. To ne bi bilo djelo puno vrlina, vec samo nepotrebno stradanje droz glupost. U takvim okolnostima bi bilo puno vrlina djelo od strane y da pomogne na neki odgovarajuci i koristan nacin, npr, obelbjectujuci mu medicinski, savjet i potrebne lijekove. Njegove razbijanje vlastili glave nece ucinih nista dobro za. To bi bilo nametanje nepotrebne patnje vaznom dijelu njegovog vlastitog tijela. Ukratko, istinsko tracenje ovoga stiha he da Bozji Poslanik, Allah mu dao mir i blagoslov, je osvetio svoj zivot, iz cistog saosjecanja, da radi za dobrobit covjecanstva i kroz molitve i podshicanje i izdrzavanje njihovih progona i na svaki pogodan nacin polozio svoj zivot i zrtrovao svoja zadovoljska u ime toga; kao sto je Bog slavni rekao:

Ponovo, ocito je da izdrzavanje teskoca i neotpor neprijtlju od strane osobe koja nikada nije imala priliku za osvetu ne mogu biti smatrani moralnim kvalitetrom, posto ne znamo kako bi se on ponasao da je imao priliku za osvetu. Ako osoba ne prode kroz teskoce i tada postigne vlast i blagostanje njegovi se pravi kvaliteti ne mogu pokazati. Ocito je da se osoba cilji je citan zivot provedin u stanju slabosti, sirmostvu ibespomocnosti, trpeci progone citan zivot, ko nikada nije bio u poticijli da ima vlast i moc i blagostavnje ne moze unaprijed ociljenih da ima visoke moralne kvalitete. Ako nije imao prilike da ucestuvje u borbi ne moze se odrediti da li je hrabar ili kakavia. Ne mozemo procijenih njegov karakter posto ne znamo kako bi se ponasao prema svojim neprijateljima da postane nadmocan nad njima ili kako bi troslo svoje bogatsvo da stekne bogastsvo. Daa li bi ga gomilao ili bi ga dijelio ljudima, i kada bi bio na bojnom polju da li bi objegao ili bi se ponasao kao habar borac? U slucaju Bozjeg Poslanika, Allah mu je dao mir i blagoslov, Bozansku naklonost i kvalitete. On je pokazao velikodusnost, hrabrost, blagost, suzdrzljivost i jednakost u odgovarajucim prilikama do takvog savrsenstva da bi to bio uzaludan napor da mu se trazi slican u nekoj drugoj osobi. U obadvije faze njegovog zivota, u slabosti i moci, siromastvu i bogatstvu, je on pokazao citavom svijetu do kojeg je visokog stepena on u sebi objednio sve moralne kvalitete. Nema visokog moralnog kvaliteta za cije pokazivanje mu nije Bog Svemocni pruzio priliku. Izvandredni moralni kvaliteti kao sto su hrabrost, velikodusnost, postojanost, suzdrzljivost, blagost itd., su bili u njegovom slucaju tako jasno uspostavljeni da mu se ne moze traziti ravan. Takode je istina da oni koji su ga progonili do kraja, koji su tezili unistenju Islama nisu ostali nekaznjeni od strane Boga. Da se oni ne kazne bi izazvalo unistenje ispravnih pod nogama njihovih neprijatelja.

Svrha ratova Bozjeg Poslanika, Allah mu dao mir i blagoslov, nije bila da se izazove nepotrebno krvoprolice. Muslimani su bili protjerani iz domova njihovih predaka, mnogi neduzni Muslimani (muskarci i zene) su bili muceni, i jos uvijek grijesnici nisu bili spremni da se suzdrze i nastavljali su da ometaju napredak Islama. U ovakvim okolnostima je Bozanski zakon sigurnosti zahtijevao da se zaztite progonjeni protiv totalnog unistenja. Zato su oni koji su povukli mac naisli na mac. Tako su ovi ratovi bili usmijereni prema iskorijevanju onih koji su pocinili ubistva i koji su bili usmjereni ka sticenju zla. Oni su se desili iu vrijeme kada su gresnici bili na rusevinama ispravnih. U ovom slucaju, da Islam nije upotrijebio sredstva za samoodbranu hiljade neduznih zena i djece bi bilo poklano i to bi bio kraj Islama.

Velika je greska nasih protivnika sto zamisljaju da se ni pod kojim okolnostima ne moze pokazati otpor neprijatelju i da bi se uvijek trebala pokazivati ljubav i milost putem blagosti dobrote. Takvi ljudi zamisljaju da oni pokazuju veliko postovanje prema Bogu, gospodaru casti i slave, pripisujuci mu samo kvalitete dobrote i njeznosti. Ali oni koji razmisle mogu shvatiti da takvi ljudi cine veliku i ocitu gresku. Razmisljanje o Bozjem zakonu prirode jasno pokazuje da je on cista milost. Ali ta milost ne pokazuje sebe putem dobrote i njeznosti u svim prilikama. Iz ciste milosti, kao strucni doktor, ponekad nam propise sladak gutljaj, a drugi put gorki lijek. Bozanska milost nas tretira tako kako svako od nas milostivo tretira svoje tijelo. Ne moze biti sumnje da svako od nas voli citavo svoje tijelo i ako bilo ko hoce da nam iscupa i jednu dlaku mi smo jako ljuti na njega. Ipak, uprkos cinjenica da je ljubav koju osjecamo prema nasem tijelu rasporedena po citavom tijelu, da su nam svi nasi udovi dragi, da ne zelimo da izgubimo ili povrijedimo bilo koji od njih, jasno je da ljubav za svaki od nasih udova nije istog stepena i kvaliteta. U stvari, ljubav prema osnovnim udovima, na kojima velikim djelom pociva ispunjenje nasih zadataka, je dominantno u nasim srcima. Slicno, u nasoj procjeni potpunost nasih udova je mnogo veca od nase ljubavi za bilo koji od njih posebno. Tako, kada smo suoceni sa situacijom u kojoj sigurnost vaznog uda zavisi od ozljede ili rezanja ili lomljenja manje vaznog mi se odlucimo za takvu opreaciju. Mi smo ozalosceni zbog ozljede ili rezanja uda koji nam je drag, ali kroz shvatanje da poremecaj manjeg vaznog uda bi doveo do unistenja vaznog mi smo nerado pomireni sa njegovim rezanjem. Ovaj primjer bi trebao pomoci da shvatimo da kada Bog vidi svoje ispravne sluge ako su u nesreci i unistavani od strane nevjernika i lazi i da bi ovo vodilo vecim neredima On pokazuje Njegove odgovarajuce odluke, bilo sa neba ili sa zemlje za zastitu ispravnih i za smirivanje nemira; jer iako je On Milostiv On je takode i Mudar.