Nas Gospod je On koji nam je poklonio sve odgovarajuce sposobnosti i onda nas usmjerio ka postizanju odgovarajucih namjera (20:51). Ako cuvamo na umu tvrdnju ovoga stiha i tada razmislimo o obliku covjeka i svih zivotinja na zemlji, u moru i ptica, mi smo impresionirani Bozjom moci, koji je poklonio odgovarajuci oblik svemu. Ovo je ogroman predmet i mi bismo trazili od slusalaca da duboko razmisle o njemu.

Drugi dokaz za postojanje Boga iznesen u Svetom Kuranu je da je Bog krajnji uzrok od svih uzroka, kao sto je receno :

Gospod je krajnji uzrok svih uzroka (53:43). Ako pazljivo promislimo, shvaticemo da je citav svemir povezan u sistem utroka i posljedica. Ovaj sistem je u korijenu svog znanja. Nema dijela kreacije izvan ovog sistema. Neke stvari su korijeni drugih, neke su grane. Uzrok moze biti primarni ili moze biti posljedica drugog uzroka, i to moze biti posljedica drugog uzroka itd. Nije moguce da u ovom ogranicenom svijetu ovaj sablon uzroka i posljedica ne bi trebao imati granice i da bude beskonacan. Mi smo prisiljeni da potvrdimo da mora biti prekinut nekim krajnjim uzrokom. Krajnji uzrok je Bog. Ovaj stih :

Drugi dokaz Bozanskom postojanju dat u Kuranu je :

Ovo znaci da sunce ne moze stici do mjeseca i da noc, koja je manifestacija mjeseca, ne moze nadvladati dan koji je manifestacija sunca. Ni jedan od njih se ne moze pomoci iz svoje orbite (36:41). Da nije bilo onoga koji regulise citav sistem iza scene, sistem bi zapao u haos. Ovaj dokaz je vrlo upadljiv u astronomskim procjenama. Ima toliko mnogo ogromnih nebeskih tijela sto jedre po svemiru da bi i najmanji poremecaj u njihovom kretanju doveo da propasti citavog svijeta. Koja je to manifestacija Bozanske moci da se ova tijela niti sudaraju, niti mjenjaju brzinu, niti mijenjaju pravac u njamanjem stepenu, niti su istrosena svojim okretanjem tokom tako dugog perioda, niti je njihova masinerija imala bilo kakve kvarove. Ako oni nisu pod kontrolom Staratelja, kako takva ogromna organizacija nastavlja da postoji tokom bezbrojinih godina sama po sebi ? Na drugom mjestu u Kuranu Bog Svemocni je privukao paznju na ovo rijecima :

Moze li biti ikakve sumnje o postojanju Boga koji je stvorio nebo i zemlju (14:11)?

On je dao jos jedan dokaz svog postojanja rijecima :

Drugi dokaz Njegovog postojanja da je Bog dao u Kuranu je : Bog je pitao duse.

Nisam li ja vas Gospodar ? I oni su odgovorili : Zaista (7:1370. U ovom stihu Bog Svemocni izrazava u obliku pitanja i odgovora karakteristiku kojom je on investirao duse, i to je da svojom prirodom dusa ne moze poricati postojanje Boga. Oni koji poricu Boga cine to jer ne mogu naci dokaza o Njegovom postojanju u skladu sa njihovom mastom. Ipak, oni priznaju da za sve sto je stvoreno mora biti stvoritelj. Ne postoji niko na svijetu toliko glup da mora da, ako se razboli, tvrdi da ne postoji uzrok njegove bolesti. Da sistem svemira nije napravljen od uzroka i posljedica bilo bi nemoguce predvidjeti vrijeme tornada ili pomracenja sunca ili mjeseca, ili da ce pacijent umrijeti u odredeno vrijeme, ili da ce bolest biti pojacana drugom bolescu u odredenom stanju. Tako, istrazivac koji ne priznaje postojanje Boga, u stvari to cini indirektno, posto i on takode, poput nas, trazi uzroke i posljedice. Ovo je neka vrsta priznanja, iako nije savrsena. Pored toga, ako bi se pomocu neke sprave mogla osoba koja porice postojanje Boga mogla napraviti nesvjesnom na takav nacin da bude pod potpunom kontrolom boga, odbacujuci sve mastarije, emocije i nagone njegovog zemaljskog zivota, on bi u takvom stanju priznao postojanje Boga i ne bi ga poricao. Ovo su posvjedocili uvazeni strucnjaci. Stih koji smo citirali takode pokazuje da poricanje postojanja Boga je samo manifestacija ovog zemaljskog postojanja, posto istinska priroda covjeka potpuno priznaje njegovo postojanje.

Mi smo iznijeli ovih nekoliko dokaza o postojanju Boga na ilustrativan nacin. Mi sada skrecemo paznju na Bozje osobine, kojem nas Sveti Kuran poziva, a koje su kako slijedi :

Ovo znaci da je Bog Jedan, bez zamjenika i niko drugi osim Njega nije vrijedan obozavanja i poslusnosti (59:23). Ova potvrda je napravljena, jer kada bi On imao zamjenika, mogla bi postojati zebnja da bi On mogao biti prevaziden od nekog suparnika, u kojem bi slucaju Bozja glava uvijek bila u opasnosti. Potvrda da niko osim Njega jednog nije vrijedan obozavanja znaci da je On tako savrsen i da su Njegove osobine tako odlicne i uzvisene, da kada bismo mi iz svemira birali Boga, koji bi imao savrsene osobine, ili jada bismo zamisljali najbolje i najuzvisenije osobine da bi ih Bog trebao psojedovati, On bi bio uzviseniji od svih nasih mastanja. Onaj koga niko ne moze privazici i od koga niko ne moze biti uzviseniji. To je Bog, udruziti bilo koga u Njegovo obozavanje bi bila najveca greska. On je Znalac nevidenog, to jest On sam zna sebe. Niko ne moze shvatiti Njegovo Bice. Mi mozemo shvatiti Boga u Njegovoj potpunosti. On je znalac videnog, to jest nista nije sakriveno od Njega. Ne treba zamisljati da je on nesvjestan bilo cega. On ima svaki djelic svemira u vidu, ali covjek ne posjeduje takvo sveobuhavtano videnje. On zna kada moze unistiti ovaj sistem i donijeti sudenje. Niko drugi ne zna kada ce se to dogoditi. Samo Bog zna sva ova vremena. Tada se kaze : On je Milostiv. To znaci da prije dolazka u bice ozivljenog i prije bilo kakvih akcija, zbog Njegove ciste milosti i ni zbog kojeg drugog razloga, niti kao nagrada za bilo kakvo djelo, On je obezbijedio potrebno za svakoga; kao na primjer On je stvorio sunce i zemlju i sve druge stvari za nasu korist prije nego sto smo mi stvoreni i prije nego sto smo mi ista. Ova Bozanska nagrada je oznacena kao Rahmanijat u knjizi Bozijoj, i na racun toga Bog Semocni je nazvan Rahman. On nagraduje ispravna djela bogato i ne dopusta da bilo ciji trud propadne. Na racun ove osobine on je nazvan Rah, a osobina je Rahimijat.

Tada je receno :

On je zapovjednik Sudnjeg Dana (1:4). Ovo znaci da on cuva nadoknadu za svakoga u svojoj vlastitoj ruci. On nije postavio zastupnika kome bi povjerio vladanje nebom i zemljom, povukavsi se sasvim iz toga, ne brinuci se vise o tome, ostavljajuci zastupniku odredivanje svake nadoknade u svako vrijeme. Tada je receno :

Bog Svemocni opisuje stanje laznih bogova sljedecim rijecima :

Tada je On

Zastitnik, Snazan, Savladatelj, Uzdignut. Ovo znaci da On stiti da je nadmocan nad svima da ispravlja sve pogresno i da je potpuno samo-dovoljan.

On je Allah, Stvoritelj, Kreator, Modelator; Njegova su najkrasnija imena. I sve sto je na nebesima i zemlji Njega velica. On je Svemocni, Mudri (59:25). Ovo znaci da je on Tvorac tijela kao i dusa. On odreduje osobine bebe u maternici. Njemu pripadaju sva krasna imena koja se mogu izmisliti.

Stanovnici neba i stanovnici zemlje Njega velicaju. Ovo je pokazatelj da su nebeska tijela takode naseljena i njihovi stanovnici slijede Bozanska uputstva.

On ima moc da radi sve sto On zeli (2:21). Ovo daje veliku utjehu Njegovim obozavaocima jer sta se moze ocekivati od boga koji je slab i bez snage ? Tada je receno :

On je Gospodar svjetova, Najmilostiviji, uvijek Milosrdan, Gospodar Sudnjeg Dana (1:2-4). Ovo znaci da on obezbjeduje za svemir i da je On Gospodar Sudnjeg Dana i nije predao sudenje nikome drugom. Dalje se kaze : Ja odgovaram na poziv onoga ko mene zove (2:187),

Samo ta navika koja tezi da se postavi u sredinu unaprijeduje visoki moralni kvalitet. Prepoznati odgovarajuce mjesto i priliku je samo po sebi sredina. Na primjer, ako farmer posije prerano ili prekasno, on odstupa od sredine. Vrline i istina i mudrost su sredina i sredina je odgovarajucost; drugim rijecima istina je uvijek izmedu dvije suprotne lazi. Nema sumnje da trazenje pogodne prilike odrzava osobu u sredini. Drzanje u sredini u odnosu na Boga znaci da u izlaganju Bozanskih osobina ne treba naginjati prema odricanju Bozanskih osobina, niti opisivati Boga da lici na materijalne stvari. Ovo je nacin koji je Sveti Kuran usvojio u vezi sa Bozanskim osobinama. To potvrduje da Bog vidi, cuje, zna, govori i kao zastita protiv razumijevanja njegovog postojanja kao slicnog bjegovom djelu takode potvrduje :

Nema nista slicno Njemu (42:12); ne proizvodi slicnosti koje se ticu Boga (16:75). Ovo znaci da nema partnera u bicu i osobinama Boga i da On ne lici na one koje je stvorio. Zamisli boga kao bice izmedu slicnosti i prevazilazenja je pogodna sredina. Ukratko, sva Islamska ucenja posmatraju sredinu. Sura Fatiha takode ulijeva drzanje sredine. Ona uci da molitva bude usmjerena putem onih kojima je Bog poklonio svoju naklonost, a ne onih koji su navukli na sebe Njegovu ljutnju (bijes), niti onih koji su zastranili (1:7). Oni koji su navukli na sebe Njegovu ljutnju su oni ljudi koji u polozaju prema Bogu se predaju ljutnji i djeluju divljacki, a pod onima koji su zastranili se misli na one koji se ponasaju kao zivotinje. Srednji put je onaj koji je opisan kao put kojima je Bog poklonio svoju naklonost. Ukratko, za ove blagoslovene ljude je Sveti Kuran propisao pridrzavanje sredine. U Tora Bog Svemocni je naglasio odmazdu, a u Gaspelu je naglasio toleranciju i prastanje. Muslimani su usmjereni ka trazenju odgovarajuceg i pridrzavanja sredine, kako je receno :

Tako smo vas Mi napravili ljudima sredine (2:144), sto znaci da je Muslimanima naredeno da se drze sredine. Blagosloveni su oni koji nastave sredinom :

Sredina je najbolja.